Kockanje u Bosni i Hercegovini postaje sve veći društveni problem, a najnoviji podaci UNICEF-a ukazuju da je svako četvrto dijete u našoj zemlji barem jednom imalo poteškoća povezanih s igrama na sreću. Dobna granica konstantno se spušta, pa sve češće u kockanju učestvuju osnovci i srednjoškolci, ali i nezaposleni te radno aktivni građani koji pokušavaju popuniti kućni budžet.
Posebno zabrinjava porast online kockanja, koje je, kako objašnjava dr. Tarik Hodžić iz Zavoda za bolesti ovisnosti KS, postalo dostupno u svakom trenutku putem mobilnih telefona. Više nema odlaska u kladionicu, niti bilo kakve socijalne kontrole – sve se odvija tiho i diskretno, kod kuće, u kafiću, pa čak i tokom školskog časa. Mladi, koji većinu vremena provode na telefonu, ovako dobijaju još jednu lako dostupnu i opasnu distrakciju.
Dr. Hodžić za portal Hercegovina.info naglašava da kockanje u mozgu izaziva reakcije slične onima koje proizvode alkohol ili droga – kratkotrajno uzbuđenje, adrenalin i osjećaj potrage za dobitkom. Vremenom, ova aktivnost prelazi granicu igre i prerasta u kompulzivno ponašanje: osoba nastavlja igrati i kada je svjesna da gubi i ugrožava sebe i porodicu. Dodatni problem je što se kockanje lako prikriva, jer za razliku od alkohola ili droga nema vidljivih fizičkih znakova.
Zakoni zabranjuju maloljetnicima ulazak u kladionice, kao i kupovinu alkohola i cigareta, ali praksa pokazuje da je nadzor slab. Gotovo svaka kladionica danas ima mobilnu aplikaciju, što znači da maloljetnik može igrati bez fizičkog dolaska u objekat. Sve što postoji u kladionici – sportsko klađenje, bingo, razne igre – sada je na ekranu telefona, dostupno iz dječije sobe ili školskog dvorišta.
U Zavodu za bolesti ovisnosti postoji odjel specijaliziran za tretman ovisnosti o kockanju, ali stručnjaci priznaju da kapaciteti nisu dovoljni u odnosu na razmjere problema. Terapija se provodi kroz savjetovanje, grupni rad i psihoterapiju, dok se u težim slučajevima pacijenti primaju i na zatvoreni odjel. Stručnjaci upozoravaju da su legalne ovisnosti – poput alkohola i kockanja – često teže za liječenje jer su društveno prihvaćene i široko dostupne.
Sociolog prof. dr. Jusuf Žiga ističe da ekonomska nesigurnost, stres i osjećaj beznađa dodatno potiču ljude na kockanje, jer im ono pruža privid brzog rješenja i bijega od realnosti. Agresivan marketing kladionica i igara na sreću, koji je prisutan gotovo na svakom koraku, dodatno povećava rizik, posebno među mladima. Kao ključ rješenja navodi dugoročan rad s djecom i roditeljima, edukaciju o stvarnim posljedicama kockarskih navika i veće uključivanje osoba koje su se uspjele izliječiti, kako bi svojim iskustvima upozoravale javnost na opasnosti.
Vijest Info
Objavi komentar